“NEMA ZEMLJE ZA OPĆINE?” STARA I NOVA LICA CENTRALIZACIJE U VREMENU KRIZE

Sažetak

Činjenica da se centralizacijski trendovi ubrzavaju u kriznim vremenima već
je postao klišej u upravnim znanostima. Javno upravljanje i pružanje javnih
usluga stubokom su izmijenjeni digitalizacijom i primjenom informacijsko-komunikacijske
tehnologije. Rad se ponajviše fokusira na učinke ovih promjena na
regulacijska pitanja. Novi pristupi koji se razvijaju, centralizacija i koncentracija,
pokazuju nova lica i počinje se primjećivati svojevrsna divergencija među
europskim državama. Novi elementi centralizacijskih reformi postaju pitanja
„meke“ moći – regulacija općih standarda pružanja javnih usluga i financijski
instrumenti. Također, koncentracija lokalnih javnih službi i lokalne uprave postale
su nove teme, posebice u zemljama sjeverne i zapadne Europe. Slično tome,
„platformizacija“ lokalnih službi može se tumačiti kao oblik centralizacije: podacima
koji su potrebni za obavljanje ovih aktivnosti upravlja se centralizirano
i uvjete pristupa navedenim podacima definirale su centralne vlasti. Mogu se
razlikovati sjeverni i južni/istočni pristup centralizaciji. Sjeverni obrasci centralizacije
ukazuju na nove oblike centralizacije, dok tradicionalni oblici centralizacije
imaju snažniji utjecaj na južni pristup. No, i u tim se zemljama mogu
vidjeti elementi novih oblika centralizacije.