Porezna autonomija lokalne samouprave: usporedba Hrvatske i zemalja OECD-a

Sažetak

U radu se mjeri ukupna (dvostupanjska) lokalna porezna autonomija (gradovi/
općine i županije zajedno) u Hrvatskoj primjenom metodologije OECD-a u
pogledu definicije i opsega poreza te njihove klasifikacije prema poreznoj snazi
i autonomiji. Prvo se slijedi metodologiju prethodnih istraživanja za Hrvatsku
koja je razmatrala samo nominalne poreze. To rezultira relativno malim udjelom
autonomnih poreza u lokalnim poreznim prihodima. Promjena s formalnog
bilježenja poreza na efektivno evidentiranje poreza na temelju OECD-ove
definicije poreza dovodi do više nego udvostručenja lokalnih autonomnih poreza.
Međutim, u usporedbi s drugim unitarnim zemljama OECD-a (zemlje
koje imaju samo lokalnu razinu), Hrvatska još uvijek značajno zaostaje za
prosjekom OECD-a, a također i za državama članicama EU-a koje su i članice
OECD-a. Ponderiranje različitih kategorija, unatoč riziku proizvoljnosti,
i dobiveni indeks pokazuju dodatno poboljšanje hrvatske situacije. Daljnjim
izračunom indeksa porezne autonomije i posebice kompozitnog pokazatelja
porezne autonomije kao i kompozitnog indeksa porezne autonomije dolazi se
do daljnjeg poboljšanja hrvatske situacije. Iako je Hrvatska još uvijek ispod
neponderiranog prosjeka OECD-a, njezin se položaj u odnosu na druge zemlje
poboljšao tako da je gotovo dostigla medijan. Pokazatelji sugeriraju da je potrebno
dodatno ojačati poreznu snagu lokalnih vlasti.