Marimo li za dokaze: regulacija zasnovana na dokazima u hrvatskim propisima o migracijama

Sažetak

Cilj je ovog rada analizirati u kojoj je mjeri hrvatska regulativa (zakoni i policy dokumenti) zasnovana na dokazima. Istraživanje uzima u obzir empirijske podatke prikupljene iz tijeka zakonodavnih postupaka, nacrta prijedloga propisa, javnih savjetovanja, procjene učinaka, saborskih rasprava, zastupničkih pitanja
i evaluacijskih izvještaja, čime se osigurava dublji uvid u način razvoja migracijske regulative, od stavljanja na dnevni red do prihvaćanja. Autori formuliraju prijedloge za unapređenje migracijske regulative upotrebom zakonodavne tehnike zasnovane na dokazima i drugih instrumenata usavršavanja regulacije. Rad
završava s nekoliko ključnih zaključaka: zakonodavstvo zasnovano na dokazima iznimno je korisno u kompleksnim pitanjima poput migracija, u područjima u kojima Europska unija ima isključive kompetencije; u pripremi zakonodavstva EU-a trebale bi se koristiti utvrđene činjenice; upotreba činjenica najsvrhovitija
je u pripremim fazama donošenja propisa te je potrebno povezati kvalitetu empirijskih dokaza sa svrhom i efektivnošću migracijskih propisa. Korištenje instrumentima usavršavanja regulacije u procesu donošenja migracijskih propisa može doprinijeti transparentnosti i otvorenosti te smanjenju diskrecijskih ovlasti
javne vlasti, a time i jačanju vladavine prava.