EnglishOd pravnih pravila do sistemske regulacije: uloga povratnih sprega i holizma u suvremenom upravljanju

Sažetak

U ovom se radu raspravlja o tome kako se stvarno bogatstvo neke države manje temelji na prirodnim i materijalnim resursima, a mnogo više na nematerijalnoj imovini, prije svega institucijama i društvenom kapitalu. Prema procjenama Svjetske banke, tek oko četvrtine nacionalnog bogatstva čine „opipljiva“ dobra, dok ostatak čine ljudski kapital, kvaliteta institucija i povjerenje. Iz tog bi razloga reforme prije svega trebale biti usmjerene na vladavinu prava i funkcioniranje javnih institucija, prije sektorskih promjena poput poreznih ili zdravstvenih reformi. Uspješna država mora istodobno biti snažna, utemeljena na pravu i odgovorna, a te tri dimenzije moraju se održavati u ravnoteži putem institucionalne prilagodljivosti. Institucije se prikazuju kao strukturirani obrasci ponašanja i uvjerenja koji oblikuju preferencije, ograničavaju djelovanje i imaju središnju ulogu u ostvarivanju pravde. Mnogi društveni neuspjesi ne proizlaze samo iz „pogrešnih politika“, već iz neprilagođenih institucija koje nisu sposobne nositi se s današnjim VUCA uvjetima ((volatility, uncertainty, complexity, ambiguity). Iako je upravljački diskurs napredovao (dobro upravljanje, tržišta, međunarodne organizacije), temeljni regulatorni stil često je ostao statičan, stvarajući stalno nova, ali strukturno slična pravila. Kako bi se prekinuo taj ciklus, u radu se predlaže da se regulacija promatra kao sustav, uz primjenu teorije sustava, kibernetike i kritičkoga sistemskog mišljenja. Sistemsko mišljenje usmjereno je na međuovisnost, povratne sprege, emergenciju i homeostazu, dok kibernetika objašnjava dimenzije kontrole, informacija i samoregulacije. Regulacija bi trebala uključivati povratne informacije, učenje i Ashbyjev zakon nužne raznolikosti – samo složenost može upravljati složenošću. Pravne norme mogu se oblikovati kao prilagodljivi mehanizmi koji sadrže određene granice, povratne informacije i mogućnost automatske prilagodbe, umjesto da su formulirane kao statične zapovijedi. Ključni istraživački problem jest kako integrirati ove sistemske elemente u inherentno rigidne pravne okvire bez narušavanja pravne sigurnosti. Tekst iznosi istraživačka pitanja i metode za razvoj pravnih sustava koji su odazivniji, utemeljeni na podacima i otporniji. U konačnici, kvaliteta vladavine prava manje ovisi o vrijednostima proklamiranim u zakonima, a više o sistemskom dizajnu i funkcioniranju institucija koje obrađuju informacije, uče iz ishoda i kontinuirano se prilagođavaju složenom okruženju