Prava građana u Krbekovoj doktrini upravnog prava
Sažetak
Predmet rada jest znanstvena djelatnost profesora upravnog prava Ive Krbeka od početka njegova znanstvenog rada početkom 1920-ih pa sve do kraja njegove znanstvene karijere 1960-ih godina u dijelu koji se odnosio na prava građana. Cilj je rada utvrditi osnovne postavke Krbekove doktrine o pravima građana te utvrditi eventualne promjene i prilagodbe stavova tijekom četrdesetogodišnje znanstvene karijere. Analiza Krbekova rada podijeljena je u tri vremenska sklopa: međuratno razdoblje, djelatnost tijekom Drugoga svjetskog rata i djelatnost nakon Drugoga svjetskog rata. U sklopu međuratnog razdoblja kao posebno važne analizirane su knjige o upravnom pravu iz 1929. i 1932. godine, knjiga o diskrecijskoj ocjeni iz 1937. godine te knjiga o samoupravama iz 1939. godine. U analizi djelatnosti tijekom Drugoga svjetskog rata bitnim za analizu pokazao se materijal o narodnooslobodilačkim odborima. Krbekova znanstvena djelatnost u području prava građana u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata analizirana je na temelju članka o pravima građana iz 1948. godine te poglavlja u knjigama o upravnom pravu koje je Krbek napisao tijekom pedesetih i početkom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Autor je u radu utvrdio da je tijekom druge polovine 1930-ih godina Ivo Krbek napustio liberalnu doktrinu u pogledu prava građana, da je relativizirao koncepciju subjektivnih prava te da je prihvatio ideju o objektivnoj zakonitosti kao glavnoj svrsi pravnog poretka. Autor ukazuje na činjenicu da je Krbek već tad naglašavao važnost većeg uzimanja u obzir općih društvenih interesa nasuprot individualnih prava i interesa građana. Autor je u radu pokazao da je Krbek ove pozicije dodatno radikalizirao nakon Drugoga svjetskog rata kad je sukladno socijalističkim shvaćanjima prava građana učinio ovisnim o dužnostima te o općedruštvenim interesima socijalističke zajednice.
